Krivična prijava protiv Harisa Zahiragića otkriva detalje brutalnog vršnjačkog nasilja u OŠ "Saburina"

Šokantni dokumenti iz prošlosti: Krivična prijava otkriva detalje brutalnog vršnjačkog nasilja u OŠ "Saburina"

Haris Zahiragić, danas jedan od najglasnijih funkcionera koji se često postavlja kao ultimativni moralni arbitar o najvažnijim društvenim i državnim pitanjima. Ipak, dokumenti koji su nedavno isplivali u javnost bacaju potpuno novo, vrlo mračno svjetlo na njegovu prošlost i otvaraju pitanja o zataškavanju teškog vršnjačkog nasilja.

Radi se o krivičnoj prijavi iz marta 2005. godine, podnesenoj Kantonalnom tužilaštvu u Sarajevu. Prema navodima iz prijave, tada maloljetni Zahiragić (14 godina) je u Osnovnoj školi "Saburina" počinio brutalan čin nasilja nad svojim vršnjakom, mldb. Arminom Batušom.

Detalji iz dokumenta su šokantni: napad nožem, probadanje kroz butinu, te ostavljanje teško povrijeđenog i krvarećeg dječaka u školskom toaletu uz prijetnje da ne smije dozivati pomoć.

Detalji Krivične prijave

S obzirom na to da počinilac u tom trenutku nije imao navršenih 14 godina, te time nije podlijegao krivičnoj odgovornosti, majka oštećenog dječaka, Emila Hamzić, podnijela je 28. marta 2005. godine krivičnu prijavu protiv njegovih roditelja – Dine i Milade Zahiragić.

Prijava je podnesena zbog sumnje na počinjenje krivičnog djela zapuštanja dužnosti brige i odgoja djeteta/maloljetnika sa teškim posljedicama.

U dokumentu se navodi da se kritični događaj odigrao 23. februara 2005. godine u prostorijama Osnovne škole "Saburina". Prema opisu iz prijave, maloljetni Zahiragić je hladnim oružjem – nožem, na izrazito grub i okrutan način nanio tešku tjelesnu povredu oštećenom.

"Nakon što ga je probo nožem kroz butinu, i zaprijetio da o tom događaju ne smije nikome govoriti, niti koga zvati u pomoć. U takvom stanju ga je ostavio u školskom klozetu da bespomoćno krvari!", stoji u potresnom tekstu krivične prijave.

Pitanja bez odgovora i izostanak kajanja

U dokumentu upućenom Kantonalnom tužilaštvu i Centru za socijalni rad Opštine Stari Grad, majka oštećenog dječaka postavlja niz zabrinjavajućih pitanja koja ukazuju na ozbiljnost situacije i navodno zanemarivanje od strane roditelja počinioca:

• Odakle djetetu nož i ko mu je dao ideju da ga nosi u školu?

• Ukazuje se na potpunu bezosjećajnost i brutalnost, ostavljanje ranjenog vršnjaka u životnoj opasnosti.

• Ističe se nepostojanje bilo kakvog kajanja niti prostog izvinjenja nakon kritičnog događaja.

• Prijavljeno je nepružanje pomoći unesrećenom i nezainteresovanost roditelja počinioca za posljedice, zdravlje i liječenje oštećenog djeteta.

Dokument se zaključuje snažnim apelom institucijama: "Ako niko za ovaj tragičan događaj ne bude odgovarao, samo zato što oštećeni dječak, koji je inače primjeren i odličan učenik, nema oba roditelja... to je opštedruštvena tragedija i put koji ovo društvo vodi u potpunu propast."