Sve je počelo, kako to obično biva, s jednim jadnim, očajnim lajvom. Naš voljeni Šumski Kuhar, Hamdija, bio je na rubu. Nije bilo donacija, dušmani su se smijali, a piletina na žaru bila je, iskreno, malo pregorena. U trenutku čiste panike, dok je gledao u kameru s pogledom koji je vapio za milošću, Hamdija je dobio genijalnu ideju. "Ako me ne žele donirati, izmislit ću ih!" Tako je nastala 'Operacija: Lažna Humanitarna Donacija - Plan B'.
Cijelu noć, dok su se pravi kuhari obrazovali, Hamdija je radio u svojoj kolibi u gaćicama. Njegov najvjerniji 'pomoćnik' AI, bio je u pogonu. Tiskao je tekstove o 'Kofol' dolarima. Kada je došlo vrijeme za 'lajv', Hamdija se opremio. Izvadio je kutiju sa rekvizitima: lažni novac, staru ploču za whiteboard, i sprej za tijelo koji je trebao maskirati miris pregorene piletine. "Dobro me slušajte svi...!", započeo je Hamdija, s lažnim suzama u očima. "Sinoć se desilo nešto nevjerovatno!"
I onda je krenuo popis. Marko Polo? To je zapravo bio njegov bratić koji mu je donio pivo. Marina? Susjeda koja ga je jednom zamolila da joj posudi sjekiru. Sabina? Pauk koji je cijelo vrijeme visio sa stropa. Emina? Mačka koja je prešla preko tastature. Svi su oni bili dio njegove fiktivne, ali emotivne 'humanitarne' armije. No, on je bio nezaustavljiv. "1000 dolara!", povikao je. "Odmah sam platio porez... u snovima, naravno." I dok se 'Kofol' dolari i dalje gomilaju, Šumski Kuhar živi u svom svijetu, gdje su donacije lažne, ali je prevara, barem za njega, vrlo, vrlo stvarna.
Mr Black i Wiissttaa u žalosti i suzama
Njeko je procurio privatne slike Mr Blacka i mene dok smo plakali i tugovali zato što je njeko Hamdiji poslo hiljadu dolara a nama nije šćeo. Još ja govorijo nemojte tako, iz**ba nas čojk, kontaš?
Najpošteniji Bošnjak ovdale do Amerike